“Galaksija” u BKC-u Tuzla

“Galaksija” u BKC-u Tuzla

Izložba fotografija pod nazivom “Galaksija” u mjesecu martu uljepšavala je veliku galeriju Bosankog Kulturnog Centra u Tuzli. Svi ljubitelji fotografije mogli su svratiti i pogledati izložbu Tuzlaka Faruka Ibrahimovića. Ideja o ovim totografijama došla je sasvim neočekivano: posmatrajući na asfaltu tragove motornog ulja kada se pomiješa sa vodom. “Bili su to krugovi, elipse i drugi oblici, ovisno da li je vozilo bilo parkirano ili se kretalo. Pri tim lošim svjetlosnim uslovima nazirao sam dugine boje, a u tim mrljama od ulja i vode kao da vidim svemir, nastajanje ili nestajanje nebeskih tijela, pa galaksije, ali prepuštam gledaocu da fotografije doživljava na svoj način, da je čita i otkriva nepoznato”, kazao je Ibrahimović na otvaranju izložbe.

This slideshow requires JavaScript.

“Fotograf je svojim očima u fotografskom objektivu i digitalnoj opciji u kapima ulja otkrio vasionu, magline, Milječni put, planete, crne rupe, rasprsnuća i kovitlace kozmičkih promjena, izjednačeno čudo kolorističkih opcija sa najljepše izbrušenim raznobojnim draguljima.” zabilježio je o fotografijama književnik Atif Kujundžić. Tuzlanski fotograf Faruk Ibrahimović svoju je izložbu posvetio književniku Atifu Kujundžiću koji je uvažavao njegov rad, a također mu je i pomogao oko naziva izložbe.

Ukoliko ste propustili izložbu, fotografije svakako možete pogledati na ovom blogu.

 

 

Advertisements

Život: nekome majka, nekome maćeha

Život: nekome majka, nekome maćeha

“Ruka koja daje uvijek je iznad ruke koja pruža.” rekla mi je u razgovoru šezdesetčetverogodišnja prosjakinja iz Tuzle.  Ona kaže da mnogi prođu pored nje kao da ne postoji. “Svi negdje žure i prolaze pored mene kao da sam nevidljiva. Moj izbor nije bio da prosim ali šta ja tu mogu. Stara sam a lijekovi su skupi. Nekako se mora preživjeti.” Treba biti kamen i ostati ravnodušan na ono što se dešava oko nas. A izgleda da su mnogi izgubili empatiju za ljude koje svaki dan susreću na ulici. Nužda zakon mijenja kako kažu mnogi i upravo to i povezuje prosjake na našim ulicima. Oni prose da bi preživjeli jer kažu da posla nema.

13022179_10209289838425651_1298657166_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13022225_10209289832305498_1495013487_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13022392_10209289835945589_1378452297_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13046114_10209289831385475_1880224221_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13054795_10209289831545479_1236284817_o
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13059816_10209289833305523_1778357420_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
čpš
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13014892_10209289832905513_2013528664_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama

Ipak, još uvijek ima dobrih ljudi koji su spremni da pomognu onoliko koliko mogu. A sve dok ima i trunke dobra na ovome svijetu, postoji i nada da će stvari nekada krenuti na bolje.