Život: nekome majka, nekome maćeha

Život: nekome majka, nekome maćeha

“Ruka koja daje uvijek je iznad ruke koja pruža.” rekla mi je u razgovoru šezdesetčetverogodišnja prosjakinja iz Tuzle.  Ona kaže da mnogi prođu pored nje kao da ne postoji. “Svi negdje žure i prolaze pored mene kao da sam nevidljiva. Moj izbor nije bio da prosim ali šta ja tu mogu. Stara sam a lijekovi su skupi. Nekako se mora preživjeti.” Treba biti kamen i ostati ravnodušan na ono što se dešava oko nas. A izgleda da su mnogi izgubili empatiju za ljude koje svaki dan susreću na ulici. Nužda zakon mijenja kako kažu mnogi i upravo to i povezuje prosjake na našim ulicima. Oni prose da bi preživjeli jer kažu da posla nema.

13022179_10209289838425651_1298657166_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13022225_10209289832305498_1495013487_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13022392_10209289835945589_1378452297_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13046114_10209289831385475_1880224221_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13054795_10209289831545479_1236284817_o
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13059816_10209289833305523_1778357420_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
čpš
Prosjaci na tuzlanskim ulicama
13014892_10209289832905513_2013528664_n
Prosjaci na tuzlanskim ulicama

Ipak, još uvijek ima dobrih ljudi koji su spremni da pomognu onoliko koliko mogu. A sve dok ima i trunke dobra na ovome svijetu, postoji i nada da će stvari nekada krenuti na bolje.

Advertisements